Sufara i tedžvid

Dodatak: osnove izgovora

Teorija iz predavanja: odakle izlaze harfovi, krupni i tanki harfovi i svojstva. Za čitanje nije potrebna; pomaže da se razumije zašto je neki izgovor greška.

Odakle izlaze harfovi

Svaki harf ima svoje ishodište (mahredž). Ishodišta su: dno, sredina i vrh grla, zatim pozadina, strana, sredina i vrh jezika, usne, zubi i nos (hajšum)¹. Samo dužine izlaze iz dževfa, praznine grla i usta, i to je jedino neodređeno ishodište: glas se „završi u zraku“².

Ishodište nekog harfa nađeš tako što mu staviš sukun, a ispred njega harekat: أَمْ pokazuje da je Mim na usnama, أَنْ da je Nun na vrhu jezika³.

Harfovi grla: hemze i Ha (ه) iz dna grla, Ajn i Ha (ح) iz sredine, Gajn i Ha (خ) iz vrha grla.

Nepce ima dva dijela. Prednji dio, od korijena gornjih sjekutića, je tvrd i može se opipati vrhom jezika; zadnji dio je mehak⁴. Neki harfovi se izgovaraju uz tvrdo, a neki uz meko nepce⁵.

Krupni i tanki harfovi

Arapski jezik je „kao otkucaj srca“: krupan harf se podiže, tanak spušta, a kad su u istoj riječi, moraju se razdvojiti⁶. Kod krupnog harfa diže se pozadina jezika, glas ide prema nepcu i usta se ispune „ehom“; kod tankog pozadina jezika miruje i glas silazi⁷.

Uvijek krupni harfovi: svaki ima svoje ishodište, a kod svih se diže pozadina jezika.

Elif nema svoju krupnoću: prati harf prije sebe⁸. Krupnoća se pravi na harfu, ne na elifu⁹.

Česta greška je „pripremiti se“ za krupan harf koji tek dolazi, pa ukrupniti tanak harf prije njega. Pozadina jezika ostaje spuštena dok se ne dođe do krupnog harfa¹⁰.

Krupnoća ima pet stepeni, kako ih je poredao Ibn el-Džezeri: najveća je kad je na krupnom harfu fetha i iza njega elif (قَا), pa sama fetha (قَ), damma (), sukun (اَقْ), a najmanja uz kesru (قِ). Kesra umanjuje krupnoću, ali je ne briše¹¹.

Pet stepeni krupnoće: najkrupniji je krupan harf sa fethom i elifom, a najmanje krupan sa kesrom, ali i tada ostaje krupan.

Svojstva harfova, ukratko

Svojstva su ono po čemu se razlikuju harfovi iz istog ishodišta¹². Neka svojstva imaju svoju suprotnost (harf ima jedno ili drugo), a neka nemaju¹³. Ne uče se da bi se znala napamet, nego da bi se vidjelo gdje je greška¹⁴.

Svojstvo
Hems
Šta znači

Puštanje zraka: glasne žice su otvorene i ne trepere. Takvi su harfovi ¹⁵.

Svojstvo
Džehr
Šta znači

Zvučnost: glasne žice se zatvore, zrak se ne pušta, harf se jasno čuje¹⁶.

Svojstvo
Šidde
Šta znači

Glas se potpuno prekine kad se dva dijela spoje. Imaju ga svi harfovi kalkale, te Kaf (ك), Te i hemze¹⁷.

Svojstvo
Bejnijje
Šta znači

Glas teče djelimično: لِنْ عُمَرْ¹⁸.

Svojstvo
Rihve
Šta znači

Glas teče potpuno kroz ishodište¹⁹.

Svojstvo
Isti'la i tefhim
Šta znači

Glas ide prema nepcu (povišenje), a uz to ide krupnoća: usta se ispune glasom²⁰.

Svojstvo
Istifal i terkik
Šta znači

Glas silazi (spuštanje), a uz to ide tankoća: usta se ne pune²¹.

Svojstvo
Itbak i infitah
Šta znači

Kod Sada, Dada, Ta (ط) i Za (ظ) glas je zarobljen između jezika i nepca (zatvorenost); ostali harfovi su otvoreni²².

Svojstvo
Kalkala
Šta znači

Odskakanje harfa sa sukunom kad se dva dijela rastave; harfovi قُطْبُ جَدٍّ. Arapi kažu: „lonac je odskočio na vatri“, zato je kalkala kratka i bez otvaranja vilice²³.

Svojstvo
Safir
Šta znači

Piskavost, kod Sina, Zaja i Sada²⁴.

Svojstvo
Gunne
Šta znači

Glas kroz nos (hajšum), kod Nuna i Mima²⁵.

Svojstvo
Inhiraf
Šta znači

Skretanje glasa, kod Lama i Ra²⁶.

Svojstvo
Tefešši
Šta znači

Širenje glasa po ustima, kod Šina²⁷.

Svojstvo
Lin
Šta znači

Blagost Vava i Ja sa sukunom iza fethe²⁸.

Svojstvo
Istitale
Šta znači

Duljenje: jezik se lagano potisne naprijed, kod Dada²⁹.

Glasne žice odozgo.
Harfovi kalkale (قُطْبُ جَدٍّ): na sukunu se ishodište potpuno zatvori, pa harf „odskoči“.

Svojstva se najjasnije čuju kad je na harfu sukun, a slabije kad ima harekat³⁰.

Izvori iz predavanja (27)