Lekcija 18
Kako se staje na kraju riječi
Sufara, lekcija 6 (Tenvin i sukun) · Sufara, lekcija 17 (Dugi samoglasnici)
Sadržaj lekcije (9)
Pravilo
Kad se staje na harfu koji ima harekat, najčešće se staje sukunom. Kod damme i kesre postoje još dva načina: ravm i išmam¹. Tenvin fethe pri stajanju postaje elif², a ta ženskog roda napisano kao ha izgovara se kao h³.
Za čitanje sura u ovom priručniku dovoljno je prvo znati tri stvari: stajanje sukunom, tenvin fethe koji postaje elif i ta ženskog roda koje postaje h. Ravm i išmam, i okviri „Dopuna“ u ovoj lekciji, uče se kad to bude sigurno; sažetak je na kraju lekcije.
Izvori iz predavanja (3)
Načini stajanja na kraju riječi
Kako se staje zavisi od toga šta je na posljednjem harfu⁴:
Samo sukun
Samo sukun
ٱلرَّحِيمِ
Sukun ili ravm
Sukun, ravm ili išmam
Tenvin se izostavi; sukun, ravm ili išmam
Tenvin se izostavi; sukun ili ravm
عَظِيمًا
Tenvin se zamijeni elifom (dužina 'ivad)
Izvori iz predavanja (1)
Tenvin fethe i ta ženskog roda
Ivad je zamjena tenvina fethe elifom pri stajanju. Traje dva harekata i pripada osnovnoj dužini⁵. Pri stajanju na أَحَدࣰا kaže se „ehadā“, ne „ehaden“⁶. Tako i إِنشَآءࣰ: elif koji se izgovara pri stajanju nije napisan, jer se dva elifa ne pišu jedan do drugog⁷. Tenvin se ne zamjenjuje elifom kad je na zadnjem harfu ta ženskog roda (ta sa dvije tačke, ة). Tenvin otpada, a staje se na ha sa sukunom: جَنَّةࣰ pri stajanju se čita „dženneh“⁸.
Ta ženskog roda napisano kao ha je harf na kraju imenice koji se u prelazu izgovara kao ta, a pri stajanju kao ha. Staje se samo sa „h“: , نِّعْمَةࣲ⁹.
U وَلَيَكُونࣰا i je nun pojačanja napisan u obliku tenvina sa fethom. Pri stajanju se ne stavlja sukun, nego se nun pretvori u elif i produži: , ¹⁰.
Izvori iz predavanja (4)
Ravm i išmam
Ravm () je utišavanje glasa pri stajanju na harfu koji ima dammu ili kesru, tako da veliki dio glasa damme ili kesre nestane. Harekat se samo malo, kratko osjeti¹¹. Primjeri: نَسْتَعِينُ, ٱلرَّحِيمِ, ٱلدِّينِ, ¹². Kad je na harfu tenvin damme ili kesre, tenvin se briše, a izgovori se samo dio damme, odnosno kesre: , عَظِيمࣱ, كَصَيِّبࣲ, ¹³.
Išmam () jezički znači „dao sam mu da osjeti malo mirisa“¹⁴. U tedžvidu je to napućivanje usana odmah poslije izgovora sukuna na harfu koji ima stalnu dammu, bez ikakvog glasa. Slijepa osoba ga ne bi mogla primijetiti¹⁵. Primjeri: نَسْتَعِينُ, ٱلرَّحِيمُ, ¹⁶.
Izvori iz predavanja (5)
Ravm i išmam: dužina, krupno i tanko
Ravm ima status prelaska (vasla)¹⁷: dužina 'arid lis-sukun se ne produžava, nego se uči dvije harekata, obična dužina kao u prelasku; krupnoća i tankoća harfa su kao u prelasku. Išmam ima status stajanja sa sukunom¹⁸: dužina 'arid lis-sukun se uči dvije, četiri ili šest harekata (lekcija 25); krupnoća harfa je kao pri stajanju sa sukunom.
Zato je u 97:1 ra tanko pri prelasku i pri stajanju sa ravmom, jer ima kesru ٱلْقَدْرِ. Pri stajanju sa sukunom ra je krupno, jer se tada gleda harf prije njega: dal je sakin, pa se gleda kaf, a on ima fethu ٱلْقَدْرِ¹⁹. U je ra krupno pri prelasku i sa ravmom, jer ima dammu . Pri stajanju sa sukunom je tanko, jer harf prije njega ima kesru ²⁰. Tako je u ra sa išmamom tanko²¹. Pravila ra: lekcija 39.
Izvori iz predavanja (3)
Gdje se ravm i išmam ne primjenjuju
Ha ženskog roda napisan kao ha. Staje se samo sa „h“: , نِّعْمَةࣲ²².
Mim množine. Pri stajanju se izgovara sa sukunom: ²³.
Harekat koji nije u osnovi riječi, nego je došao zbog spajanja. Staje se sukunom: pri stajanju قُلْ, pri stajanju , pri stajanju ²⁴.
Neke riječi u kojima je ha ženskog roda napisan kao ta Hafs pri nužnom ili ispitnom stajanju izgovara sa ta. Na njima se ravm i išmam primjenjuju po harekatu, kao na drugim harfovima²⁵: (damma: sukun, ravm ili išmam), (kesra). Na se staje samo sukunom, jer ta ima fethu²⁶.
Kod zamjenice ha (muškog roda, jednine), kao u 86:8, učenjaci tedžvida imaju tri pravca: potpuna zabrana ravma i išmama, potpuna dozvola i uslovljena primjena, koja zavisi od toga šta je prije ha²⁷. Po uslovljenoj primjeni²⁸:
ne primjenjuju se
, , فَعَلُوهُ,
primjenjuju se
, لَّن تُخْلَفَهُۥ,
Izvori iz predavanja (5)
Riječi s izostavljenim harfom na kraju
Kad učač zbog ispitivanja ili nužde stane na riječi koja nije mjesto stajanja (ispitno ili nužno stajanje), po Hafsu se gleda kako je riječ napisana u mushafu: kad su dvije riječi napisane rastavljeno, može se stati na prvoj ili na drugoj (, ), a kad su napisane spojeno, staje se samo na kraju, na drugoj riječi (, )²⁹.
U nekim riječima harf dužine na kraju nije napisan, jer se u spajanju ne izgovara. Kad se na takvoj riječi stane, staje se sukunom na posljednjem napisanom harfu. Izostavljeni harf se ne vraća³⁰.
بِهَـٰدِ ٱلْعُمْىِ, 36:23, صَالِ ٱلْجَحِيمِ, 54:5
بِهَادْ, يُرِدْنْ, صَالْ, تُغْنْ³⁴
Kad je hemze na kraju riječi, pri stajanju se staje sa sukunom na hemzetu, i kad mu je nosilac ja i kad mu je nosilac vav: مِن وَرَآئِ حِجَابٍ 42:51, ³⁶.
Pazi
Pri stajanju se ne dodaje harekat ni izostavljeni harf: ne „jemhu“, ne „sali“, ne „juridni“, nego sukun na posljednjem napisanom harfu³⁷.
Pri stajanju se na kraju doda hemze, da se glas „presiječe“: umjesto da se grlo opusti na , kaže se „gafūrā'“; tako i na تَعْدِلُوا۟ i . Hemze ima svojstva šidde i džehra i ne smije se tu pojaviti³⁸.
Izvori iz predavanja (2)
Stajanje na kraju riječi u praksi
Sukun. Najčešće se staje sukunom na posljednjem harfu, a tenvin damme i kesre se izostavlja³⁹.
Tenvin fethe postaje elif, dužina 'ivad: عَظِيمًا se pri stajanju čita ⁴⁰. Isto vrijedi za nun pojačanja napisan kao tenvin⁴¹.
Dužina pred sukunom stajanja ('arid lis-sukun) uči se dvije, četiri ili šest harekata; sa ravmom samo dvije (lekcija 25)⁴².
Ra. Kad se na ra stane sukunom, gleda se harf prije njega; ako je i on sakin, gleda se harf prije njega. Uz fethu i dammu ra je krupno, uz kesru tanko (lekcija 39): , , ⁴³.
Kalkala. Harf kalkale koji pri stajanju dobije sukun odskače: pri stajanju (lekcija 19)⁴⁴.
Ha ženskog roda se pri stajanju izgovara kao „h“: ⁴⁵.
Mim množine se pri stajanju izgovara sa sukunom⁴⁶. O sili zamjenice ha vidi lekcija 26.
Nekoliko pitanja iz ove lekcije. Sa 75 % tačnih lekcija je naučena, a pitanja ulaze u ponavljanje.